.

Da je zdrava hrana ukusna, svi ljudi na svijetu bili bi mršavi.

subota, 25. ožujka 2017.

Mršavljenjem do samoće


Vidjela sam najave da ide hrvatska verzija emisije The biggest loser. Viđala sam to po stranim kanalima, jasan mi je koncept (iako mi nije jasno zašto se ljudi prijavljuju za sudjelovanje u tome). Nisam vidjela ovu hrvatsku varijantu, ali vidjela sam najave za to. U jednoj takvoj najavi nekoj ženi postave pitanje što je njezin najveći strah, na što ona odgovara da se boji da će uvijek biti sama.

Ok, to pitanje i rečenica su izvučeni iz konteksta, nemam pojma koji je kontekst. 

Al pretpostavljam da ona živi u iluziji da ako  smršavi - prosci će pasti pred njom ničice na koljena i čekati u redu da ona nekog odabere i onda će ona do kraja života biti na dijeti (pardon: danas se to zove zdrava prehrana) kako bi zadržala tog odabranika uz sebe i kako bi njih dvoje živjeli sretno zauvijek.

Kako rekoh, ne znam kontekst, ali sigurno nisam puno fulala.

No, meni nije jasno: zar debeli ljudi ne mogu biti u vezi, ne udaju se i ne žene???
Na stranu to jel se debeli ljudi udaju, žene, ili ne, meni nije jasno, zar je ona fakat spremna cijeli život biti na dijeti (pardoooooon: zdravoj prehrani) kako bi našla i zadržala nekoga uz sebe???
WTF???




Takav se nije rodio zbog kojeg bi ja bila na dijeti (pardoooon: zdravoj prehrani). Ma što rodio: ja ne znam izmisliti takvog; kakav bi to morao biti zbog kojeg bih ja bila na dijeti (pardooon: zdravoj prehrani)???




Otkad me već više od 1 godine i 2 mjeseca liječe zdravom prehranom, ja sam prihvatila da ću uvijek ostati sama. Nije mi nikad smisao/cilj života bilo udati se, biti u vezi, ali nisam ni  planirala biti sama (i debeli ljudi se udaju i žene ili žive u vezi; vjerovali vi ili ne). No, otkad me liječnici „liječe“ zdravom dijetnom prehranom, i otkad su mi rekli da trebam biti na dijeti do kraja života, postalo mi je jasno da ću ostati sama.
Ne veseli me ta spoznaja niti malo, ali to su činjenice. Uz to doživotno gladovanje, nema  šanse da ostvarim nekakvu vezu.

Razmotrimo eventualne kandidate za vezu s nekim poput mene koga liječnici do kraja života planiraju „liječiti“(?) zdravom prehranom:

1. Health-freakovi koji obožavaju zdravu prehranu, svakodnevno višesatno vježbanje itd. Ja s nekim takvim nemam ništa zajedničko, a niti on sa mnom. Koliko god da se suprotnosti privlače, to nema šanse. Ja health freakove smatram nastranima. Takve perverzije me ne privlače.

2. Netko koga liječnici „liječe“ zdravom prehranom (kao što „liječe“(?) mene). Ja psihički ne izlazim na kraj sama sa sobom i sa svojim gladovanjem, a kamoli da trpim još nekoga tko gladuje i živčani isto kao i ja. Neke stvari nisu nimalo lakše u dvoje, zdrava prehrana je jedna od tih stvari.

3. Netko tko smije jesti sve što hoće pa da mu ja kuham i gledam ga kako ždere što god hoće dok ja pasem neko zdravo sranje koje mi se gadi. Nema šanse da nekome dopustim da me tako maltretira i da se iživljava na meni na taj način.

4. U ovu skupinu bi spadao netko tko bi ne mora biti na zdravoj prehrani, ali bi prešao na zdravu hranu zato da bude meni podrška. Ta skupina se isprepliće sa skupinom br. 2. Ne vjerujem da bi to funkcioniralo, osim ako je mazohist – pa uživa u gladovanju i živčanjenju na zdravoj prehrani. Kad bi i postojali: takvi me ne privlače.



I što mi preostaje?
Očito ću zaista ostati sama. To sam već prihvatila u proteklih 14 mjeseci koliko me liječnici „liječe“(?) zdravom prehranom. Nikamo ne izlazim, ne družim  se – jer kamo god odem, svi uživaju u ukusnoj hrani kakvu ja ne smijem jesti. Na posao moram ići (ako dam  otkaz neću imati od čega živjeti), al umirem od zavisti i ljubomore kad vidim kako oni svi tamo bezbrižno žderu ukusnu hranu, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom!

Ja gladujem na zdravoj odurnoj prehrani u svoja četiri zida.

Dok nisam bila na zdravoj dijetnoj prehrani, dok sam imala npr. 114 kg, nisam se nikad bojala da ću ostati sama. Sad kad me liječnici liječe tim gladovanjem na zdravoj hrani – sad sam svjesna da ću uvijek biti sama jer jednostavno ne vidim kako bih mogla izaći na kraj s tom cjeloživotnom zdravom odurnom prehranom koju su mi liječnici nametnuli i kako bih takav način života (koji se meni samoj ama baš nikako ne sviđa, zbog kojeg sam živčana, uzimam lijekove za smirenje,…) uskladila sa životom  druge osobe.  Sasvim je realno pitanje: tko bi me podnosio ovakvu: gladnu, živčanu, nesretnu, razočaranu, cendravu,… kakva jesam već 14 mjeseci na toj zdravoj prehrani koja mi se gadi. Moram spomenuti da dok sam imala npr. 114 kg nisam nikad bila ovako jadna, živčana, nesretna i u ovakvom rasulu.




Ja nisam tip koji drugima nameče tu zdravu prehranu kojom me liječnici „liječe“(?). Vidim po internetu, po blogovima, face-u,…  da kad neka osoba (iz kojeg god razloga) postane zdravožder  - onda u zdravoždere nastoji pretvoriti sve oko sebe: djecu, muževe, žene, ljubavnike, ljubavnice, mamu, tatu, dedu, babu,…  - svi moraju, htjeli-nehtjeli jesti tu tzv. zdravu hranu.

Ja nikad to ne bih tražila od ljudi oko sebe. U ovih 14 mjeseci nitko iz moje obitelji ili od mojih prijatelja, kolega,… nije počeo jesti zdravu hranu. Ni oni, a ni ja, ne vidimo zašto bi oni to morali, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom; liječe samo  mene – zato se ja patim na toj zdravoj prehrani, ali to nije razlog da drugi oko mene pate jedući ova ogavna zdrava sranja.

Ne mogu zamisliti da bih od partnera s kojim sam u vezi tražila da se i on pati na zdravoj prehrani. Zašto bih mu to nametala? Kakva bih ja osoba bila da mu to namećem?  Čak i ako bi on sam „dobrovoljno“(?) bio spreman na to, meni bi takva situacija bila nenormalna. Zapitala bih se što je s njegovim zdravim razumom: zašto bi netko tko ne mora, htio jesti tu, danas razvikanu, tzv. zdravu hranu??? Da mene liječnici nisu stavili na to, ja ni u ludilu ne bih došla na ideju da jedem ove zdrave splačine koje jedem već 14 mjeseci.

Može li „ljubav“ biti takva ili tolika da bi jedna osoba zbog druge jela zdravu hranu koju ne voli? Bi li netko zbog tog osjećaja ljubavi prema nekome išao tako daleko da svaki dan (do kraja života?) jede odurne zdrave splačine koje mu se gade?
Ja odmah priznajem: ja ne bih. Nema šanse. Možete misliti o meni što hoćete, ali ja nisam spremna na takvu žrtvu zbog nekoga. Kompromisi jesu sastavni dio veze, ali ovo bi bilo previše.




U hipotetičkoj situaciji: da sam u vezi ili udana za nekoga koga liječnici „liječe“ zdravom prehranom, a ja pritom ne moram biti na zdravoj prehrani  (iako imam npr. 200 kg) – ja ne bih bila na toj zdravoj hrani!  Valjda bih morala kuhati toj osobi zdravu hranu (to bi se od mene - ženice, očekivalo) ili bi se čak očekivalo da pred njim jedem zdravo? Ali ja bih onda sama otišla u pizzeriju, slastičarnicu,… i uživala u onome što volim. Smatram da nema razloga da ja ispaštam na toj zdravoj prehrani, ako njega liječnici liječe time.

U ovoj realnoj situaciji, kad mene liječnici „liječe“(?)  zdravom prehranom, nema razloga da ljudima oko sebe namećem tu zdravu hranu. Zašto da se oni pate s time? Činjenica jest i da se nitko od njih ni ne nudi - da pati na tome! Nisu poželjeli probati hranu kakvu jedem, ne traže me recepte za tu hranu koju si pripremam već 14 mjeseci i nisu me tražili nikakve savjete  o zdravoj prehrani (ne umišljam si da sam kompetentna za savjete o zdravoj hrani, ali činjenica je da me ni ne traže savjete). Što se zdrave hrane tiče, članovi moje obitelji, rođaci, prijatelji, kolege… nisu mazohisti. Oni nisu došli na ideju da budu na zdravoj prehrani (njih liječnici ne liječe time); zašto da si sami nameču nešto što ne vole. Ja sam dakle, navikla na takve ljude, a kao što sam već napisala - i ja sam jedna od takvih. Da se pojavi netko, tko bi npr. htio biti na zdravoj prehrani  iz razloga da meni bude moralna podrška (4. skupina) – ja bih zaista u pitanje dovela njegov zdrav razum. Takvi tipovi su mi jezivi iz razloga što ja nisam takva vrsta osobe. Ja živim po onome: tko bi se normalan htio patiti na zdravoj hrani, ako ne mora (ja se patim na tome jer me medicina 21. stoljeća umjesto lijekovima „liječi“ zdravom prehranom).

Pisala sam već da je moj plan što se te zdrave prehrane tiče, bio i ostao: ne biti do kraja života na zdravoj prehrani. Namjeravam smršaviti iole do te neke težine koju liječnici očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim prehrambenim navikama. Naravno, da ću se onda opet udebljati! I ja apsolutno nemam problem s tim da se opet udebljam.
Nisam još počela provoditi svoj plan (jesti ukusnu, tzv. nezdravu hranu i debljati se) jer nisam smršavila na tu neku težinu koju liječnici očekuju da imam.

Ne znam kako će provođenje tog mog plana funkcionirati. Liječnici me naručuju na kontrolu svakih 6 mjeseci i očekuju da stalno budem na toj zdravoj dijetnoj prehrani. Ali kad budem na toj nekoj težini koju oni hoće da ja imam, planiram nekako kombinirati mjesece zdrave i nezdrave prehrane. Par mjeseci ću jesti sve tzv. nezdravo i ukusno što volim, a onda ću par mjeseci gladovati na toj njihovoj zdravoj prehrani da bih imala kila koliko oni hoće. Nemam pojam kako će to u praksi funkcionirati, ali bolji plan nemam. Sigurna sam jedino da nema šanse da do kraja života budem na toj odurnoj zdravoj prehrani koja mi se gadi. Radije ću crknut.

Iako mi nikad nije bio cilj u životu udati se, uvijek sam mislila da ću naći nekoga tko će uživati kao i ja u ukusnoj, masnoj, teškoj, kaloričnoj, zasitnoj,… hrani, napravljenoj isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera... I da ćemo zajedno kuhati, isprobavati recepte i sl., maštala sam o svemu o čemu žene maštaju. Nisam nikad mislila da ću biti ovako kažnjena (tj. „liječena“(?)) jedenjem zdrave hrane do kraja života. Misliti je drek znati.

Što se tiče spomenutog plana o par mjeseci jedenja nezdrave, ukusne hrane i onda nekoliko mjeseci gladovanja na zdravoj hrani, ne znam kako ću to provesti ni kako bi se to dalo uklopiti u traženje životnog partnera. Npr. bit ćemo zajedno 3 mjeseca dok ću ja uživati u ukusnoj (tzv. nezdravoj) hrani, a onda ćemo prekinuti jer ću sljedeća 3 mjeseca trebati biti na propisanoj zdravoj prehrani kako bih smršavila prije liječničke kontrole. I onda nakon liječničke kontrole – opet ću 3 mjeseca uživati u ukusnoj hrani i obnoviti vezu sa spomenutim partnerom, a onda ćemo opet prekinuti 3 mjeseca prije kontrole dok ću ja opet biti na zdravoj prehrani… Imam dovoljno mozga da znam da to neće funkcionirati. 

Slike preuzete s interneta.


Nema komentara:

Objavi komentar